Nesreća je kriva za sve

Danas je taj dan,dan na kojem sam prije godinu dana plakala i gušila se u suzama.
Dan na kojem sam umirala dok me on gledao,izdaleka.Ljubav nije za mene...nekim ljudima ljubav možda nije suđena...kao meni. Nekome je možda suđeno da voli,a nekome da bude voljen...
Mora li ,ta ljubav,uvijek donositi samo suze ,razočarenja,usamljenost?
Možda jos uvijek vjerujem u ljubav do kraja života,u njegove oči,poljupce i njegova milovanja samo zato što ga još uvijek volim…Postoji li zapravo prava ljubav ili to samo vidimo u filmovima?...

Ovo je naša priča.
Bilo mi je 20 godina...kada sam njega upoznala...bio je lijep poput najljepseg cvijeta u rosi,poput suncanih zraka...Dok sam citala knjigu u knjižnici...osjecala sam da me neko gleda. To me je malo uznemiravalo i cinilo me nervoznom. Cula sam kako je pokusavati pridobiti moju paznju...:˝ejjj...''. Ja nisam puno obracala paznju na to, nastavila sam sa citanjem. Onda nakon ne uspjelih pokusaja da me pridobije...prisao mi je.''Oprostite, mozete li mi reci koliko je sati?''-upitao me je sa osmijehom. Ne gledajuci u njega...pogledala sam na sat i odgovorila:15 do 12h. Nasmijao se...imao je osmjeh koji dusu razara. Dodao je: ''Pa malena, ja mislim da je sad vrijeme da se upoznamo...hehe...''. Okrenula sam se prema njemu...i u tom trenutku sam se sjetila one recenice: LJUBAV NA PRVI POGLED...Svaki dan smo se družili,bili smo nerazdvojni.Jednog dana me je pitao dali mu hoću biti djevojka i naravno pristala sam.Imao je oči boje kestena,prekrasne oči.Bili smo zaljubljeni nismo se odvajali.Skupa smo bili 3 godine.On je imao tvrtku koju je otac prepisao na njega.

Flash back
Dan je bio užasan,kiša je neprestano padala.

Došao je u naš stan umoran s posla.

*****:Ljubaviiii,došao sam.

*****:Bb,napokon jedva sam čekala da dođeš.-poljubac-

****:Ja sam jedva čekao d ate vidim –poljubac-

*****:I kako je bilo na poslu?

*****:Kao i svaki dan.

Poljubila sam ga nježno i stravstveno dok je on stavio svoje ruke meni oko struka tako da sam se osjećala zaštićenom.

Zvrr zvrr
Prekinuo nas je zvuk telefona.

Ucker:Da...ali sada?...dobro,dolazim...

Dulce:Tko je to bb?

Ucker:Moram na posao da potpišem neke papire.

Dulce:Ali...-razočarano sam pogledala u njegove oči pune sjaja-

Ucker:Malena,obečavam ti da kada se vratim ne idem nikuda ok?

Nisam ni mislila da se neće vratiti.

Dulce:Volim te,pazi kako voziš.

Ucker:I ja tebe.

Poljubio me stravstveno i otišao je.

Kraj flash backa

Kasnije sam saznala nešto što je uništilo sve... naše zajednićke trenutke,poljupce,ljubav,sreću...

Flash back

Bilo je oko 00:05 h,a njeg ajoš uviejk nije bilo.

Dulce:Ahhhh,Ucker gdje si?

Postala sam strašno zabrinuta,a sama pomisao da mu se nešto dogodilo umrla bih.

Upalila sam televiziju,gledala sam u neku crnu točku za zidu sve dok mi pogled nije skrenuo na vijesti na televiziji.

Reporterka:Javljamo se uživo iz Mexica,upravo smo na mjestu smrtne nesreće poznatog vlasnika tvrtke ˝Uckermann˝..Naime gospodin Uckermann se vozio i zabušio u drvo zbog skliske ceste i auto se zapalio.

Moje srce je počelo lupati ako ludo,u glavi su mi odzvanjale riječi ˝Uckermann˝.NEEEE..nije moguće.Ucker,moj Ucker je mrtav.

Dulce:BOŽEEEEE ZAŠTOO?

Pala sam na pod suze su nekontrolirano počele padati niz moje lice.Obećao je da će se vratiti.Nemogućeee.Tada sam shvatila da više NE VJERUJEM U LJUBAV.Plakala sam kao luda,telefon je zvinio par puta,ali se nisam javljala.

Kraj flash backa

Jel vam se sviđa? da nastavim?

˝Još ga prokleto volim˝

Gledam njegovu fotografiju sa suznim očima.On je tako...predivan.Sada ga nema kraj mene,nema onih očiju koje me s strašću gledaju svaki dan.Nema onih ruku koje me grle.Nema onih čarobnih usana koje me ljube.NEMA VIŠE NIČEGA.Kada se samo sjetim naših zajedničkih trenutaka.

Odjednom je Anahi ušla u sobu.

Anahi:Kako si?

Dulce:Loše

Anahi:Dul,moraš nastaviti sa životom

Dulce:Nemogu sve me podsjeća na njega.

Anahi:Dul...-prekinula sam ju-

Dulce:Any,ostavi me samu,molim te.

Anahi:Ok,ali ovo ti neće vratiti Uckera.

Samo sam ju pogledala.

Anahi je izašla iz sobe.Sjela sam na krevet i uzela albume naših fotografija.Sjećala sam se svakog poljupca.Rane još nisu zacijelle,još ga prokleto volim.

U kuhinji

Anahi:Rose,mislim da moramo nešto učiniti s Dul

Rose:Znam,ali nije lagano zaboraviti voljenu osobu.

Anahi:Ah više neznam šta da radim.

U sobi od Dul.

Dulce:Moram kod Uckera na groblje..moram ovo izbaciti iz sebe.

Spremila sam se i krenula k izlazu dok me nije zaustavio glas moje Any.

Anahi:Dul,gdje ideš?

Dulce:Kod Uckera,idem promijeniti cvijeće.

Anahi:da idem s tobom?

Dulce:Ne treba,Any..hvala ti za sve.

Anahi:Nema na čemu Dul,uvijek ću biti tu za tebe.

Samo sam joj se nasmiješila i krenula.Dan je bio predivan,Samo mi nedostaje on.Putem sam razmišljala o svemu.Možda bih trebala nastaviti s životom?Stajala sam ispred ulaza za groblje,krenula sam prema njegovom grobu.

Muzika uz nastavak (poslušajtee) [You must be registered and logged in to see this link.]

Dulce:Ucker,nedostaješ mi -zastala sam-.Nedostaju mi naši zajednički trenutci,tvoj osmijeh,nedostaješ mi ti.Od one nesreće moj život nije isti.Sjećaš se dana kada sam te upoznala?-nasmiješila sam se- uporno si želio privući moju pažnju.Moje srce je zajedno s tobom,u raju među anđelima.Uzeo si ga kada si otišao s ovog okrutnog svijeta-par suza spustilo se niz moje obraze-i znaj da te nikada neću zaboraviti,bio si moja prva i najveća ljubav kojoj sam se predala dušom i tijelom.Svako jutro se probudim i shvatim da nisi tu.Volim te.

Suze su počele nekontrolirano padati niz moje lice,dok sam ih brisala stavljala sam novo cvijeće i išla prema izlazu.Pogledala sam u nebo i vidjela da postaje tmurno.Krenula sam doma.